Lena Platonos (helenska "Lori Anderson") 🇬🇷
Pijanistkinja, kompozitorka i pevačica Lena Platonos (Λένα Πλάτωνος) pionirka je grčke elektronske muzičke scene. Od ranih osamdesetih, njene transcedentne trake kombinuju minimalistički elektronički zvučni pejzaž sa nadrealističkim tekstovima koji govore o međuljudskim odnosima, snovima i mogućim društvima budućnosti.
Nju mi je otkrio moj drugar, novinar i putopisac Žikica Milošević, preporučivši mi da poslušam fenomenalnu pesmu "Shadows of Blood". Ona me dovodi do albuma "Γκάλοπ" (1985), njenog drugog albuma po redu, koji po njenim rečima predstavlja "studiju mitologije urbane populacije savremene metropole i pogled u njenu budućnost". Pored Leninine naracije nadrealne grčke poezije, na albumu potpuno dominiraju analogni sintovi i legendarna Roland TR-808 ritam mašina.
Potom nailazim na nešto potpuno drugačije, njenu ploču "Το '62 Του Μάνου Χατζιδάκι" (1983), koju kupujem na njenom rodnom ostrvu Krit. Prodavac mi je objasnio da je na ovom predivnom albumu, u saradnji sa Savinom Yannatou, izvela obrade jednog od najčuvenijih grčkih kopmpozitora - Manosa Hadjidakisa, koji je pedesetih godina, pored Mikisa Teodorakisa bio jedan od utemeljivača pravca poznatog kao Éntekhno. P.S. Hadjidakis je komponovao muziku za brojna filmska ostvarenja, među kojima je i "Sweet Movie" (1974) Dušana Makavejeva.
Dok pišem ove redove, slušam, uživam i otkrivam novi Lenin album "Hope Is The Τhing With Feathers" (2021), gde se posle uspešnog reizdanja albuma ""Γκάλοπ", vraća eksperimentalnoj elektronici.
Tekst: Igor Dević
Comments
Post a Comment